belator.blog@gmail.com

20 do asa

30.11.2013., subota

Konačno

Konačno je došao taj vikend!Pravi vikend.
Jučer se radilo do 14, pa došla subota, nedjelja ,i u ponedjeljak se počinje u 14.
Nisam imao takav vikend već dugo.
Oni koji su čitali, pisao sam i o čekanju poziva ,i promijeni posla.
Radim već dva tjedna na novom poslu.
Nema više onog grča ,imam vikende.
Firma je dobra,ljudi su dobri oko mene.
A slučajno je i veća plaća ovdje, što mi nije bila presudna stvar, makar grcam u dugovima.
Nestao je onaj grč, to mi je važno.

I uspio sam ono što sam i ja sam smatrao da je nemoguće.
Pronaći posao danas u Hrvatskoj, i to bez ikakve štele, špage, veze ili kak već to zovemo.
Plačen gablec,darovi za djecu, u godišnji se ne broje subote(što je danas prava rijetkost),dodatak na minuli rad.....

Moram reći da sam riskirao stalan posao(na neodređeno) za ovaj gdje sam prijavljan na 6mj,ali to je rizik koji sam prihvatio, pa što bilo da bilo.Kasnije ću razmišljati o tome.
Trebala mi je promjena.
Ljudi u ovoj firmi me ispituju preko koga sam došao, tko mi je veza?
Nitko ne vjeruje da nisam imao nikoga, došao sam putem natječaja.
Ne bih ni ja vjerovao da je tako da nisam to doživio,jer u zadnjih par godina stvarno u Zagrebu je to teško ostvarivo naći posao u nekoj dobrostoječoj firmi, nažalost.
Ali eto ,dogodi se i to.I svi vi koji tražite posao vjerujte i budite uporni.
Ja sam tražio oko godinu i pol i čekao,gubio sam svaku nadu i već htio odustati,ali upornost se zasada isplatila.
Što nosi budućnost, vidjet ćemo.
Ali i dalje vjerujem i vjerovat ću ,i slušati sebe i svoj unutarnji glas.
Do sada sam ga poslušao u većini slučajeva i nikad se nije pokazalo loše.Dapače, kad nisam poslušao svoj glas obično sam kasnije zažalio.
Vjerujte ,budite uporni i pokušajte ne slušati previše sugestije sa strane!
Živio vikend!Živjela ljubav! Živjela dobrota!

I htio bih samo reći,da ako usporedimo život sa danima u tjednu, onda želim da mi život bude "petak"!
Subota za mnoge predstavlja neki najbolji dan u tjednu, za neke je to nedjelja, a meni je oduvijek bio petak.
Subota je dobra, asocira na odmor, putovanja ,nešto novo .Nedjalja asocira na obitelj, zajednički ručak, mir.
Ali meni je petak najbolji, jer iza njega dolazi subota ,nedjelja.
Čekaš petak ,zna biti nepredvidiv, najčešće spontan, veseo, ali zna biti i drugačiji ,baš kao i život.
Ali sve u svemu, petak je taj dan.

Čak mi je i nekad kad sam puno izlazio van, uvijek bio bolji petak od šablonizirane subote i ponavljajuće nedjelje.
Ugodan vikend svima!

Ps......a Ficho se primio svirke...voli slušat muziku...sve vrste-od Hladnog piva ,Robbiea Williamsa,Dire straitsa,pa do nekih pjesama iz sfere "narodnjaka"...ne mislim na one psihodelične cajke ,nego neke pjesme s porukom ili lijepim zvukom...


...pogodite što on danas pokušava odsvirati...i mene iznenadio, al valjda mu je dobra melodija, ili riječi....nije neka poznata, al spominje se ljubav, sunce.....ono što nam svima treba......

Oznake: vikend


- 11:36 - Komentari (15) - Isprintaj - #

28.11.2013., četvrtak

1.12.Nedjelja

1.12. u nedjelju počinje Advent ili Došašće.
Običaj je kupiti adventski vijenac i paliti svijeće.
Ma nije da se mora kupiti, možda ga imate od prije ,ili imate samo svijeće, nije bitno.
Ionako je bitno što osjećamo, u što vjerujemo i kako živimo.

Ja nisam pobornik potrošačke groznice u vezi bilo čega, a i nisu vremena za kupovanja, a i visoki je datum.
Imamo svijeće od prošle godine ,pa ćemo smisliti neki Adventski vijenac.
Mislim, nebu vijenac onak okrugli, nego neka kombinacija.
Rekli bi smo reciklirani materijali,karton,vrpca,lim,plastika.
Nešto što imamo doma ili se može nabaviti kod susjeda.
Tak da smo mi danas napravili svoj vijenac.Nije neke posebno, al kad skupa nešto napravite,svatko ostavi dio sebe u nečemu, onda to meni vrijedi više od bilo čega u dućanu.

...uzeli smo malo kartona za podlogu...


...i kartonske tuljke obukli u papir.....


...nismo imali ni ljepila, pa sam se sjetio da imamo traku već par godina negdje....


....malo je tvrđi ovaj karton,a nismo imali ni nekog alata pri ruci,al smo se nekako snašli....



...mi ćemo iskoristit i svijeće od prošle godine....da ne kupujemo...samo ih ove godine palimo obrnutim redom.....



....i dodamo za kraj nešto što se nađe pri ruci....



...i to je to.....


Ps...nek se slobodno javi onaj tko je mislio po naslovu da je ovo još jedan post o referendumu.....

Oznake: Advent, adventski vijenac


- 20:04 - Komentari (19) - Isprintaj - #

26.11.2013., utorak

Istjerivač vjetra!

Sjećate li se onog jakog vjetra nedavno!?
Mi nismo baš navikli na jače vjetrove(barem mi kontinentalci),a tako ni moj Ficho.
On inače obožava ujutro promatrati kroz prozor kad dođu po smeće ,pa prazne kontejnere i kante.To voli promatrat odmalena.Voli i kamione ,bagere i slično ,al smeće je nešto posebno.

Tog jutra je strašno puhalo ,nosilo je sve pred sobom ,rušilo drveća.Ja sam bio u kupaoni a Ficho je počeo jako vikati i panično plakati.Odma me nešto štrecnulo ,pa nije se valjda nešto strašno dogodilo. Bio je to stvarno neuobičajen , glasan i paničan plač.
Brzo sam dotrčao do njega ,a on gleda kroz staklo kako vjetar odnosi kontejner(plastični od susjeda) i odnosi ga dalje po cesti ,više se nije mogao ni vidjeti.
Tada je Fichu zaista to pogodilo i plakao je i tražio da idemo vratiti kontejner.
U tom trenu je poletjela i kanta od smeća,bio je to za njega još jedan šok.....


Bilo je i drveća, al to ga nije zanimalo.....


Od tada moj Ficho više ne voli vjetar, čak ga se i dosta boji.
Kasnije je vidio da stričeki vračaju kontejner i kantu, pa se smirio.Naš kontejner je limeni pa je nekako ostao na mjestu.
To ga je mučilo cijeli dan, jer kad je došao doma iz vrtića išao je odmah crtati događaj.
Ono dolje ispod kuća su kontejner i kanta koje je vjetar nosio.....


Vrijeme se nakon toga malo smirilo ,Ficho je nastavio sa svojim uobičajenim životom.
Sve do jučer predvečer ,dok se vjetar nije ponovo vratio.Ovaj put nešto blaži ,ali lupaju rolete,fijuće oko zgrade.
Fichu je počeo ponovo hvatati neki oblik panike i straha od vjetra.
Pokušavali smo mu na sve načine objasnit kako mu neće ništa i da je na sigurnom.
Ali nije pomoglo ,valjda je ono s kantama i kontejnerom ipak ostavilo previše traga.
Nije htio ići spavati jer se bojao ,a zaista nije bojažljiv, spava u svojoj sobi i nikad do sada nije bilo problema.
Vidio sam da ne uspijevamo nikako smiriti Fichu ,pa sam morao nešto smisliti.
Sjetio sam se da bih mogao nešto izmisliti da mu pomognem.
Inače ne volim lagati,a i djecu smatram pametnim bićima, al odigrao sam na kartu povjerenja.Do sad mu nisam morao lagati ,osim ono maca papučarica, pa čarapojedac ,zubić-vila ,deda-mraz ,sv,Nikola i takve stvari.
Smišljao sam što bih mogao smisliti ,pa sam se sjetio da bih mogao nešto naći u stanu i reći mu da to tjera vjetar i štiti ga.
Krenuo sam iz boravka prema sobi ,pa što nađem prvo a da nije baš njegova igračka .
Naišao sam na maleni predmet koji je stajao na ormariću za cipele.
Bila je to luster-klema(ne znam kak se to stručno zove,valjda redna stezaljka)........


Vjerojatno vas dosta zna što je to,ali ipak za one koji nisu to sretali: to je maleni plastični dio sa dva šarafa i služi za spajanje žica ,najčešće lustera ,ali i drugih aparata u kući.Ima ih u većini kućanstva ,u alatima ,garažama,ladicama.

Uzeo sam tu klemu i rekao mu da mi je to davno dao jedan čovjek da me štiti od vjetra,i da je ja sad predajem njemu.
Pričao sam mu kako funkcionira,okreneš prema vjetru ovu stranu sa "očima" odnosno sa šarafima ,i vjetar bježi od toga ,a ima i rupa na drugom kraju gdje se može pospremiti vjetar.
Moram priznat da mi nije bilo lako lagat ,a još se i žena sastrane nasmijala do suza dok sam ja Fichi objašnjavao o istjerivaču vjetra.Nije bilo lako ,ali nakon toga je Ficho išao spavati,miran i bezbrižan.
A ne moram vam ni govorit što je uzeo sa sobom na spavanje.
Ficho je uspješno otjerao vjetar.....



Kad sam danas došao po njega u vrtić, nešto je tražio u kutiji: čekaj tata ,nešto moram uzet!
Što sine? Istjerivača vjetra!
Nisam ni znao da ga je uzeo u vrtić, ja sam ujutro išao ranije pa nisam znao da ga je uzeo.
Sad i tete u vrtiću znaju za istjerivače vjetra ,i djeca znaju.
I ja sad vjerujem u istjerivača vjetra.

Kad god ugledate klemu, znajte da to nije samo klema!

Oznake: vjetar, istjerivač vjetra


- 17:04 - Komentari (11) - Isprintaj - #

24.11.2013., nedjelja

(Pre)glasan sex!

Prvo moram spomenuti da je prije nekoliko godina bio neki članak u novinama kako su stanari jedne zgrade(mislim da se radilo o Novom Zagrebu) pisali peticiju da se jedan par izbaci iz podstanarskog stana radi preglasnog sexa.
Moram priznat da mi je to bilo doista smješno, nisam to shvatio ozbiljno.
Mislio sam da je to neki novinar onako ubacio radi popunjavanja novina.
Ne znam što je bilo kasnije s tim ,jesu li izbacili taj preglasni sexsajući par ili su se pomirili s tim.

Dosta godina kasnije ,kada sam se ja iz kuće preselio u stan ,sjetio sam se tog članka.
Ne odmah, ali kad se preko puta nas doselio jedan mladi par(mladić i djevojka) u podstanarski stan .

Oni su bili drugi po redu u tom stanu.Prvo je bio jedan student kojemu su starci negdje van Hrvatske pa sam imao zanimljivih par večeri u prvom stanu.
Bili su tulumi skoro svaku večer.
Inače tu postoji pet stanova i svi smo obiteljski ljudi sa djecom.
Te tulume smo trpili neko kratko vrijeme, te uz pomoć našeg predstavnika stanara(inače policajca) uspjeli riješiti slučaj tuluma.

Ne dugo nakon toga ,došao je mladi par u taj stan.
Ispočetka nije bilo ništa čudno,mladi ljudi koji rade.
Ali nakon par dana počeli su dopirati neki čudni zvukovi(kažem čudni, jer uvijek misliš da netko gleda glasno televiziju),ali i čudni jer su ih tako zvala djeca od susjeda koji su ispod mene.
Djeca su pitala svoje roditelje :mama ,zašto ona teta gore viče ,jel je netko tuče!?.
I tako je moja susjeda koja živi ispod tog podstanarskog stana morala svakodnevno objašnjavat svojoj djeci da nitko nikog ne tuče.
U isto vrijeme ja sam to doma komentirao sa ženom ,čulo se to navečer ,kad sve utihne.
Ali postajalo je sve jače i jače, tako dok sam gledao navečer tv ,morao sam pojačat da ne čujem kako striček" tuče" ženu preko.
Vjerojatno smo svi to čuli ,ali došao je dan kada smo već počeli svi stanari komentirat i razgovarat o tome što se događa.
Zaključili smo da imamo problem.Nekome je neugodno objašnjavat djeci da se radi o sexu, neki su morali objašnjavat svojim gostima da se radi o sexu.
Da ,čulo se ,stvarno se čulo.
Ne samo navečer, čulo se ujutro,popodne, više puta na dan.
Jednom sam radio nešto oko auta vani i opet taj zvuk.
Bio sam na balkonu i opet taj zvuk.
Dodju mi gosti ,svi pitaju što je ovo.
Kad sam im objasnio ubrzo sam morao peći kokice i nosit im na balkon jer su svi htjeli što bolje čuti.
Tako nam se život ,htjeli to ili ne vrtio svima oko podstanarskog sexa.
Tu sam se ja sjetio onog članka iz novina ,jer je naš predstavnik odlučio stati tome na kraj.
Moram priznat da ja nisam taj tip ,i da mi je malo neugodno reć nekome ; gle ,ne možeš se sexsat u svom stanu!
Ali kako je ovo ipak bilo ekstremno(jer pornić je kamilica za ovo žensko urlikanje), naš predstavnik pozvonio je susjedima na vrata i objasnio im da to tako ne bu išlo.
I stišalo se, nije se više čulo ,bar ne toliko.

Ali i dan danas ne znam jesmo li imali pravo to učinit? Je li to doista narušavanje reda i mira?Tko bi to uopće mogao odredit?
Jedino da se izmjere decibeli buke!?
Nakon te opomene da se stišaju ,živjeli su tu još jedno vrijeme, ali sigurno su tražili novu zgradu.
Sigurno im je bilo teško ,jer jedan dan sam nešto radio na stubištu(spajao neke žice od telefona),i čuo sam zvuk sličan onome kad u filmovima stave nekom krpu u usta kod otmice.
Dakle ,čuo sam onaj preglasan sex, ali sada se čulo baš tako ,kao sa krpom u ustima.

Jesmo li ispravno postupili?Jesmo li mogli naći neki kompromis?
Teško.Ne znam jesam li vam dovoljno to opisao ,ali zaista se čulo.Nekad su prolaznici na cesti okretali glavu prema zgradi, jer se čulo i tamo.
Jeste li vi imali kada problema sa preglasnim sexsom?Ili ste vi bili preglasni?

Ja sam rekao u šali da moramo što prije maknuti tog tipa iz zgrade ,žene će nam tamo bježati ,jer ispada da je on neki veliki jebač!
Ili je ipak stvar samo u njoj ,možda se ona ne može napalit ako ne viče!?
Ili se njemu ne diže ako nema galame!?
Nismo ih nikad pitali, ali što je previše, previše je.
Pa nisu ni kokice tak jeftine da uvijek pečem kad mi gosti dodju i znatiželjno slušaju sex!

Oznake: sex, stanovi


- 11:11 - Komentari (29) - Isprintaj - #

21.11.2013., četvrtak

Šaljem vam energiju

Zadnjih dana malo nedostaje sunca.
Ništa čudno, to je takvo razdoblje.
Iz razdoblja ne tako davnog, pospremio sam sunce negdje u arhivi da se mogu napajati sunčevom energijom kad zatreba.
A mislim da upravo to fali posljednjih dana.

Slikao sam iz autobusa, konačno sam dočekao da me netko malo vozi za promjenu.
I mogu reći da to uopće nije loše. Baš sam uživao, ljepše je putovat kad možeš zujat kroz prozor.
Ne sjećam se kad sam zadnji put uopće putovao busom.Uvijek put sa rukama na volanu.

Sva sreća pa je bus bio skoro prazan ,pa sam mogao birati neki čisti prozor kroz koji mogu slikati.
A prozori nisu baš bili najčišći.

Sad znam koje tri stvari mi trebaju za put ,osim fotoaparata ,sunca i prirode.
A to su : male ljestve ,sredstvo za pranje prozora i neka krpa ili papir.
Jer ne može se uvijek birati sjedalo kraj čistog prozora.

...put bez ruku na volanu...



...taman je sunce bilo u silaznoj putanji....






...ponestalo je brda i planina pa sam se odlučio poigrati sa ciljanjem drveća i sunca...bilo je promašaja, jer sam htio smjestiti sunce točno iza drveta..ali bilo je i nekih pogodaka......











...kad je ponestalo i drveća ,a sunce je još bilo u igri ,na nišanu sunca našli su se dalekovodi....također je bilo promašaja i nekih pogodaka....












Valjda sam uspio poslati vam energije preko ekrana ,a ako nije došla preko ekrana nadam se da će doći preko dalekovoda, do svih kojima fali malo energije ili sunca.
Energetski pozdrav!!

Oznake: Sunce, zalazak, energija


- 20:19 - Komentari (12) - Isprintaj - #

19.11.2013., utorak

Fala qurcu!

A jesmo mi zajeban narod! Moš nas jebat, kad nećemo onda nećemo!
I kad treba i kad hoćemo ,onda možemo!

...evo i ja napiso svoj 100-ti.....

- 21:33 - Komentari (10) - Isprintaj - #

18.11.2013., ponedjeljak

Skretanje pozornosti

Kako nam svakodnevno skreću pozornost na nevažne stvari i pune medije sa spinovima, tako ću i ja vama pokušati skrenuti pozornost sa tih spinova.

Dok mi pratimo svakodnevne gluposti- ne mislim i ne umanjujem ničija sjećanja i patnju na današnji dan, nego mislim na spinove poput referenduma, prepariranih medvjeda......

Dok mi to sve pratimo upravo nam prolazi jedno lijepo godišnje doba- jesen sa svim svojim bojama.

Možda je bilo i dosta tih pozdrava jeseni ,al ja se polako opraštam od nje i zahvaljujem.

Vidimo se slijedeće godine!





















...valjda ste skrenuli pozornost barem na minutu....

Oznake: jesen


- 20:44 - Komentari (3) - Isprintaj - #

16.11.2013., subota

U Zagrebu žive face

Ne znam kako je po drugim gradovima ,ali Zagreb je pun faca.
Ima li faca samo ovdje ili su posvuda?
Javite ako ih vidite kod sebe, u gradovima.

Svjedoci smo doba u kojemu nema baš posla, puno ljudi ne radi. Al čini mi se da ima i onih koji imaju zagarantiran posao još stoljećima.
Nikad neće biti završen.Ta djelatnost neće izumrijeti.
Mislim da će uvijek trebati popravljati fasade po gradu.
Barem je tako u Zagrebu.

Vidi se dosta fasada kojima bi trebala hitna pomoć ,jer su opasne za ljude i okolinu.
Ima i onih koje su već obnovljene.
Trenutno ima i dosta onih koje su obučene u skelu i upravo se renoviraju.
Zato mi se čini da je to posao stvarno za još puno godina rada, jer nikad se to neće završit.
One koje su već obnovljene ,pomalo već stare ,i dok se obnove sve koje trebaju taman će opet te doći na red koje su prve obnavljane, i tako u krug.

Zašto je to tako? Zato jer ako se malo bolje pogleda ,nisu to baš klasične ravne fasade.......makar ima dosta i tih....



...većinom su to malo zahtjevnije fasade, sa raznim detaljima i oblicima....




..ponekad se čudimo kad je neka skela dugo na zgradi ,i pitamo se što rade tako dugo...



...a zapravo se radi o puno detalja na fasadama koje treba sačuvati....








...i kad se riješe ti svi detalji ,onda ostaju te face....moram priznati da ih ja do sada nisam baš uočavao ,tek sam ih danas malo bolje vidio...i ima ih ,mogu reći možda i na tisuće ,jer ove sam slikao samo u tri ulice na brzinu......vjerojatno bi trebalo hodat cijeli dan po gradu i skupljati te sve face....

...kao što kažu da slika govori 1000riječi ,tako mi se čini da ove face iako šute ,zapravo puno pričaju.....neki su tužni, neki samozatajni, tajnoviti ,a ima i onih kojima je sve smiješno......
















...ima i brojki i slova po fasadi...tek toliko da se zna.....



Evo gospodo sa vrha države ,umjesto da nas farbate ,ima se puno toga za pofarbat po Zagrebu, a vjerujem i po drugim gradovima!
Ako je ikome u interesu smanjit nezaposlenost ,složite skele i zaposlite ljude ,nek pomalo popravljaju fasade.
Naravno ,oni koji se ne boje visine ,al bilo bi i pomočnih poslova i za one koji se boje skele.

Sad bi rekle gradske vlasti : pa nemamo novaca!
Imate ,imate,samo uzmite tam kod ovih remetinečkih dečkiju po podrumima ,garažama i sefovima.
Oni su bili face ,kad su skupljali slike ,sad vi budite face pa im to ljepo zapljenite i kupite nam boju za fasadu i idemo delat!

****i jedan za kraj*****

...sjećate se nekad je bilo na radiu stalno ono -želje muzičke i pozdravi... i tak jednom nazove jedna žena u eter i naruči : dajte mi onu pjesmu " učini bar jedan pogrešan korak" ,za muža koji radi na skeli u Njemačkoj!......

Oznake: Zagreb, fasade, nezaposlenost


- 19:01 - Komentari (8) - Isprintaj - #

15.11.2013., petak

Zaljubit ću se !

Moj sin me skoro svaki dan iznenadi.
Ono, začudim se, pa otkud mu to sve, a onda se sjetim da su djeca ko spužve.

Uskoro će napunit 5 godina, al kad mu čujem spiku ne mogu vjerovat.Nije to samo on ,vidim ja da je to generacijski.
Kao da su generacije iz godine u godinu sve pametnije ili zrelije,ili mi se to čini.

Danas iz čistog mira započne temu.
Ficho :Znaš tata,ja ću se zaljubit!

tata : ??kak misliš sine ,zaljubit?

Ficho : pa zaljubit ću se u Josipu iz vrtića!

tata : pa ne kužim ,jesi se zaljubio ili ? Kak to misliš da ćeš se zaljubit?

Ficho : pa tak ,ljepo.Pričao sam s Josipom i reko sam joj da ću se zaljubit u nju !

tata :dobro sine, vidim da ti to ozbiljno ,al nije mi bilo jasno da to tak ide sad.Znači ti najaviš curi da ćeš se zaljubit!?Ok.
I kaj misliš ozbiljno s njom?

Ficho : Da, mi ćemo se ženit !

tata: ?Da? I kad bu svadba ?Valjda ćeš mi reć na vrijeme ,da se znam pripremit? Moram ti reć da nisam to sad očekivao.

Ficho : ma neee tata, ne sad. Kad porastemo!

tata : :))) ok sine! kako vi odlučite!

I tak ja vidim da zaljubljivanje sada ide s najavom ,ono tipa : "slušaj mala ,ja ću se zaljubit u tebe ,ok?"

E moj Ficho ,a gdje žuriš ,pa još nisi bio ni na fejspuku. Al ljepo za čut !Treba ljubit ,treba se zaljubit ,al ne glavu gubit!

Oznake: zaljubljenost


- 21:54 - Komentari (7) - Isprintaj - #

14.11.2013., četvrtak

Bandiću, povuci lajnu belog!

Prošlu nedjelju se vozim prema Zagrebu.
I prođem autopute, magistrale ,zaobilaznice.
Dođem u Zagreb grad.
I u Zagrebu se jedva vozim ,a znam ceste.
Pa kak je onda nekome ko ne pozna zagrebačke ceste!?

Padala je kiša cijelim putem ,al nekako se i moglo vozit sve dok nisam došo u Zagreb.
Čim padne kiša ,niš se ne vidi.Ne vide se crte bijele ,ne vidiš di je koja traka ,di se prestrojit.
I vozimo lagano jer nabadamo.
Dobro ,znam napamet ceste ,al svejedno nije ugodno vozit bez lajni ,bijelih crta koje postoje da znamo di je koja vozna traka.
Netko je pošmrkao sve bijele crte.
Pa ispada lakše vozit kad zapadne snijeg, onda voziš po tragovima autiju ili di je ralica očistila.
Sva sreća da nemamo kišu svaki dan ,al čim padne ima sudara na svakom čošku ,i nastaje gužva ,svi voze lagano ,al još i polaganije zbog nevidljivih crta.

Već sam te prozivo moj Bandiću ,al ti nikak da se javiš!
Neda mi te se tražit u jutro na trčanju, natrčim se preko dana.
Znam da ti delaš po cijele dane i da nemaš vremena.
Gradiš ,radiš ,trčiš i kaj ja znam kaj sve ne.
Al povuci još te crte belog ,jer nikad se ne zna.Možda buš radil društvo Nadanu i ekipici ,pa sam mislio da što prije povučeš belo pa da se možemo vozit ko ljudi.
Ajde, riješi to!
Fontane ti super zgledaju ,daj još to napravi ,i kaj se mene tiče možeš i u pučku kuhinju.

Al ovih dana rade Švabi prugu kod Sesveta ,pa sam mislio zašto plačat Nijemce kad ovi u zatvorima odmaraju ,pišu knjige i surfaju.
Pa nek idu pomoć na prugu da se što prije to riješi ,da ne moram okolo kroz gužvu ,zbog zatvorene pruge.
Sanader ,Nadan i ekipa, pa jaki ste vi momci ,mogli bi vi šine stavljat, a ?

A ti Milane ,ne moraš još na prugu ,ti riješi belo!
Ajd bok!

Oznake: bijelo, Zagreb


- 18:42 - Komentari (3) - Isprintaj - #

12.11.2013., utorak

Ljubavni trokut

Zašto ljubavni trokut?
Pa zato jer ja volim kruh ,pekare vole novac ,a inspektori vole svoj posao!

Čini mi se da u zadnje vrijeme sve propada, zatvaraju se firme odavno već, pa čak i kafići( ne možeš vjerovat), razne radnje i poslovnice.
A u isto vrijeme broj pekara se povećava. I sve rade ,još se i šire i preuređuju.
Kako ,zašto?
Nije mi jasno, al probat ću si objasnit.

Znam da su peciva skupa kao zlato ,jer za količinu koju nude ,zaista je skupo.
Al čini mi se kao izvrstan trik ,pekare iz dana u dan smanjuju kilažu ili količinu materijala utrošenog u peciva ,kruh i ostalo.
To krijepim time što se zaista zadržavam dugo vrijeme u istoj pekari i vidim što se dešava.
Čak i kruh pod istim nazivom nije svaki dan isti.Ponekad stvarno djeluje svjež ili friški, kako hoćete, a ponekad je kao da je star dva dana.
Kupujem određeni kruh i jedem ga jedno vrijeme ,dok ne vidim da je sve otišlo u smjeru koji opisujem.
Nekad taj isti kruh pod istim nazivom u istoj pekari ne možeš rezat jer je kora kao kamen ,nekad je tako mekan da ga ne prepoznajem.
Nije stvar u mojoj pekari ,jer probam to sve i kad promijenim pekaru.
Isto se događa.
Jel možda stvar u pekarima, materijalu koji mijenjaju zbog cijena na tržištu ,ni to ne znam.
Možda zavisi koji pekar radi koji dan ili kakav mu je dan ,odnosno noć .Al to bi još bilo logično, da je to samo rijedak slučaj ,al mislim da je to globalno.
To je cijela kampanja, biznis ,pa nebi bilo toliko pekara da nije isplativo.
Pa pekare postoje na svakom koraku.
Ne znam kako je u drugim gradovima, al Zagreb je krcat pekarama.
Ali također i svaki šoping centar peče kruh.
Pa Hrvatska je postala Kruhovatska.
Ili to nije samo kod nas.
Dakle moji inspektori ,znam da volite svoj posao!Ali nekad treba i malo radit, istražit, pregledat. Ili je dopušteno prodavat kruh pun vode ,jer kažu da kad stisnete šnitu kruha ona se mora vratiti u normalni položaj ,a ne ostati par sati u stisnutom položaju.......
.....šnita koja se ne vraća.....



....trebala bi se brzo vratit u svoj prirodni položaj.....


...da ne pričam o rupama u kruhu.....


Sigurno se netko sjeća da se nekad govorilo u dućanu : dajte mi kilu kruha!
Pa tada se i znalo što je kruh i koliko je težak .I koliko ide čega u smjesu ,koliko ide vode.

A sada dodjite u pekaru i recite : dajte mi kilu kruha! E tu bi se već dalo kombinirati, sada bi vam negdje morali dati dva ,negdje tri kruha.
Mislim da bi se možda našao neki "model" kruha koji bi otprilike težio oko 70, 80 dkg ,ali da ima kilu ,e to ne znam.
Možda onaj najskuplji u pekari, ali možda.
Onda mi složite u kilu kruha, dajte mi ovaj s ljeve strane ,ovaj okrugli i jedan po vašem izboru......


Pa kako neće bit toliko pekara ,kruh je sve lakši (kako simbolično ,a kruh je svakim danom sve teži i teži u Hrvatskoj), ponude sve više, a cijene rastu ,a kvaliteta !?
Ne ,ne inspektore ,ne treba ,nemojte se zamarati, sve je u redu, imamo kruh ,to je najbitnije.

I ovo sa novom akcijom "kruh za poslje", to je po meni takva glupost. Ma ne glupost, nego podlost.
Tko je uopće to izmislio? Pa čini mi se pekare. Sad su one kao humane, pomažu ljudima.
Ma pomažete vi sebi ,kao vi sad hranite gladne ,a žicate ljude koji također nemaju ni za sebe da plate kod vas kruh koji će te vi onda kao dati gladnima! Kako vas nije sram ,s jedne strane se toliko zapravo reklamirate, a s druge strane bacate ili prodajete peciva i kruh koji ne uspijete prodat.Da ,prodajete taj stari kruh koji nitko neće ,i kupuju ga ljudi koji doma hrane svinje. Znam jel me djed nekad slao u neke pekare po taj kruh. i nekad sam iz znatiželje zavirio u te vreće. Tu je zaista bila hrpa peciva ,kruha i svega , i nešto od toga se još uvijek moglo pojesti i taj dan a da ne pričam o danu prije kad ste ga pakirali u te vreće.
Zašto niste taj kruh podijelili onima koji su gladni ,prije nego ste ga potrpali u vreće.
Sada idete sa šatro akcijom ,jer znate da će ljudi, ne bi li pokazali koliko su humani sada masovno kupovati kruh za poslje!
Inspektore ,budete poslje radili ,sutra ili koji drugi dan ,danas vam je prošlo radno vrijeme.

Oznake: kruh, pekare.kruh za poslije


- 21:45 - Komentari (15) - Isprintaj - #

11.11.2013., ponedjeljak

Veselje u sjeni tuge!

Mislio sam vam pisati o današnjem osjećaju, kad vam padne veliki teret s leđa.
Tako sam se osjećao negdje oko 10 ujutro.
Kao da mi je pao ogroman kamen s leđa i kao da mi je kroz cijelo tijelo prostrujalo neko olakšanje.
Nije mi nikad tako bilo ,a bio sam već u sličnim situacijama.
Al ovaj put je bilo teže, taj kamen je bio puno teži, jer nisam mogao puno riskirat, morao sam biti strpljiv.
Duboko u sebi sam znao da se nešto mora dogodit, jer uvijek se do sada svemir urotio i ostvarivao mi želje, al ne one obične želje, nego prave iskrene ,istinske.
To su želje kada zapravo uopće ni ne vidite njezino neispunjenje.
Kada znate da se mora dogoditi, jer stvarno to želite.
Puno puta se želja ostvari baš onda kad je već negdje pospremite ,pošaljete u svemir i čekate ispunjenje.
Nije to baš tak lagano kak zvuči ,i češće se ostvari kada više svjesno toliko ne razmišljamo o tome.
Tako je i bilo i ovaj put.
Nedavno sam pisao o tom jebenom isčekivanju poziva, i pomalo sam već želju trpao tamo izvan svijesti, ali i dalje sam podsvijesno molio .
Neznam kako da to objasnim ,ali očekivao sam još uvijek taj poziv.
I došao je danas.I prihvatio sam.
I pao mi je kamen s leđa.

Bilo je to jutarnje veselje.Naravno, veselje je preraslo u smirenost, neki mir.

Drugi današnji poziv oko 14 sati nije bio veseo, bio je tužan.
Javio mi je bratić da je umrla Ivana Šišak ,čiji suprug Božo je umro prije dva mjeseca.
Ostale su dvije male djevojčice.
Ivana je od kad je umro Božo sve učinila da što više osigura život svojih djevojčica.Prodala je neke stvari od Božinog obrta, prepisala je skrbništvo na ljude koje ona smatra da će ih dostojno zamijeniti na njihovim mjestima.

Ne mogu si ni zamisliti kakav je to osjećaj kad gledate svoju djecu i pakirate se na onaj svijet.
Znala je da uskoro stiže k Boži!
Počivala u miru!
Djeci želim svu sreću ovog svijeta ,makar znam što bi djeca poželjela!

- 17:49 - Komentari (8) - Isprintaj - #

10.11.2013., nedjelja

Pogledaj poglede

Pogledi su razni.Ima ih milijardu, ma ima ih beskonačno puno.

Pogledi su širok pojam.
Pogled može biti vizualan, ali i bilo kakav drugi.



Pogled na nešto ,svakog pojedinca u svakom pogledu je drugačiji.Pogled na nešto ima i onaj koji ne vidi, a pogled može ne imati i onaj koji vidi,ak me razumijete.

Neću sad o ovim drugim pogledima.
Danas su ovi vizualni pogledi.
I njih ima bezbroj. Mogu biti kratki ,ali mogu sezati i preko svih granica.

Evo prvo par pogleda preko granice......





...i par pogleda preko grane.....




...ako se gleda možda se nađe i blago, bez karte....




....skockani pogledi....





...još pogleda i grane..ovaj put pogled na granu....



....nepredvidljivi pogled....


...a na kraju kao i obično, pogled na desert.....ali i sretan pogled....

Oznake: pogled, pejzaž, priroda


- 16:55 - Komentari (5) - Isprintaj - #

09.11.2013., subota

SSS

S-sreća
S-simbolika
S-sadnice

Dobar dan!
Dobar dan! Ja sam došao po sadnice.
Evo tu su ,spremne. Sve su tu kako ste tražili.

Čovjek mi preda sadnice , ali me ipak upita :Kako to da ste baš naručili 47 kom?
Znam da zvuči smiješno, al to mi je neka simbolika.Mislim , možda i sreća ,nekako smatram te brojeve sretnima.
Prvo sam mislio uzet 20, pa sam htio 30, onda si mislim kad već sadim nek bude 50, onda mi se čini previše, ne znam jel bi 40.I onda sam odlučio 47, zbog simbolike.
Živim na kućnom broju 47, sadim na kućnom broju 74 ,a vozim auto sa tablicama gdje su samo sedmice i četvorke.Eto ,to vam je zato.
I niš ,čovjek se nasmijao i zaželio mi sreću!
Hvala! Vidimo se!

Išao sam danas saditi jer sam imao vremena.Činilo se da bi moglo proći bez kiše ,ili u najboljem slučaju da padne kad završim sadnju.
I skoro sam uspio, da je kiša počela padati sat vremena kasnije uspio bih sve posaditi, makar sam i ovako po kiši jedan dio sadio dok nije jako padala.
Kad me potjerala kiša ,išao sam vidjet koliko mi je ostalo toga još za posaditi, jer od žurbe nisam ni znao koliko sam ih posadio.
I onda vidim da sam uspio posaditi točno za svaku godinu svog života po jednu sadnicu.I opet mi ispalo nekako simbolično.
Nije me kiša obeshrabrila, ali nije se moglo više.I opet dobro, bilo je gušt.Baš sam to radio s ljubavlju, pa mi možda i priroda uzvrati ljubavlju.U stvari već mi je i uzvratila, barem nisam morao zalijevati nakon sadnje.
Nisam niš fotkao jer sam žurio radi kiše. Fotkao sam malo po putu ujutro.
Umoran sam ,pa mi se neda sad još bavit sa slikama, možda sutra.
Da li su to stvarno sretni brojevi, ne znam.Znam samo da u životu ipak imam sreće, mislim ono kad gledam ukupan svoj život.
Da li zbog brojeva ,da li zbog nečeg drugog, ili sam samo zahvalan i sretan sa onime što imam.
Vele da svaki čovjek ima onoliko koliko mu treba.Možda to i je tako.
Lijepi pozdrav od umornog sretnog čovjeka!

Oznake: sreća, brojevi


- 23:03 - Komentari (10) - Isprintaj - #

08.11.2013., petak

Čekam jebeni poziv

Jeste li ikad čekali neki poziv?
Kad po cijele dane samo čekate poziv.
I zazvoni telefon ,al to nije taj poziv.
Meni važan, možda presudan za razdoblje života, al ne opet tako važan ko životno pitanje.

Čekaš i čekaš, i zvoni ,al to nije taj.
Pa gledaš ,možda su zvali pa nisi čuo.
I tako i drugi dan ,pa treći.
I onda polako postaneš umoran od čekanja.
Kao da ti je svejedno, ili samo razmišljaš da ti je svejedno ,jer je tako valjda lakše.

Oznake: čekam


- 23:39 - Komentari (9) - Isprintaj - #

07.11.2013., četvrtak

Mama je opet u šopingu!

Oznake: čekanje


- 18:47 - Komentari (5) - Isprintaj - #

06.11.2013., srijeda

Sizifov posao

Mislim da se već par mjeseci, ma ne par mjeseci nego od stoljeće sedmog bavimo "Sizifovim poslom".
Čini mi se da oduvijek zagrizemo za bačenu udicu manipulanata.
Bavimo se serviranim stvarima, uvijek nam je netko kriv.
Ali ljudi ,pa morate razumjeti da živimo tu gdje živimo, i da smo zadrti, konzervativni balkanci.Još uvijek.
Zapravo me potaknula tema referenduma ovaj put.Vidim da opet ima brdo postova o toj temi.Kao i o pločama ,kao i o svim sličnim stvarima.
Naravno da nam je lakše kad iznesemo svoj stav,svoje mišljenje, pa možda nekog i pridobijemo da razmišlja kao mi ili uvjerimo u to o čemu pričamo.
Evo sad sam i ja jedan o tih koji pišu o tim serviranim temama.
Ne pišem o tome jesam li za ili protiv pitanja na referendumu.
Ja sam protiv trošenja novaca ,protiv pljačke ,protiv zla. protiv pohlepe.
Svi vi koji ste ovaj put protiv dobro se uistinu zapitajte da li bi uistinu svoje dijete dali na posvajanje bračnom paru muž -žena ili muž-muž.
Recimo da postoji zakon da smijemo imati najviše dvoje djece, a ako se rodi treće moramo ga dati na posvajanje.
Kome biste uistinu dali to svoje treće dijete?
Da su ostala potpuno dva ista para koja žele posvojiti dijete, ali ipak sa jednom malom razlikom.
Kod prvog para dijete bi imalo mamu i tatu, a kod drugog para bi imalo tatu i tatu.
Da se razumijemo nemam ništa protiv gay populacije, ali da se nađem u ovoj situaciji sa posvajanjem djeteta, i postoje dva bračna para koja zadovoljavaju sve kriterije ja bih se tada odlučio da mi dijete posvoji onaj prvi par.
Zašto?
Pa zato jer vidim da smo ,kao što sam rekao primitivan narod.Ima još uvijek puno zadrtih ljudi.
Postupio bih u ovom vremenu još uvijek tako ,zbog djeteta, zbog njegove budućnosti.
Jer poznavajući upravo to kako naši ljudi razmišljaju, mogu si samo zamisliti kako bi se druga djeca odnosila prema tom djetetu koje ima dvije mame ili dva tate.
Ja sam protiv zadrtog razmišljanja.
Ja sam za to da ljudi budu ljudi, i da poštuju jedni druge.
Ali ponavljam, još uvijek kod nas ljudi koji su drugačiji budu previše stigmatizirani. to ne može promijeniti niti jedan referendum.
Da mogu ja bih organizirao referendum da se ljudima promijeni svijest, al si mislim, ni to nebi pomoglo jer je više onih koji bi tu glasali NE.
I opet bi se lova bezveze potrošila.
Dakle idemo onda organizirat referendum da više ne postoji referendum!
E tolko love više nemamo.Pokradoše nam Hrvatsku!
Da, to je tema. Pokradoše nam Hrvatsku!I saborske plaće!?To je tema!
Nezaposlenost, proizvod naše Hrvatske!To je tema.
A ovo ko koga jebe ili ne jebe u toplini doma svoga, e to izgleda kao jedini naš problem.
Bravo Hrvatice i Hrvati!

Zbog tog mislim da radimo Sizifov posao!

- 18:40 - Komentari (7) - Isprintaj - #

05.11.2013., utorak

Knjiga ili život

Ne mogu reć da dobro poznajem knjige.Nismo se baš nešto družili previše.
Al držim se one da u određenom trenutku određene stvari dođu do vas.
Na neki način, bilo kako.
U jednom životnom razdoblju kad sam se puno zapitkivao, tražio neke odgovore, tada sam ih na neki način i našao.
Nekad preko knjige, nekad preko samog života.

Pričali su mi da kad ostaviš potomka, posadiš drvo i napišeš knjigu da si slobodan umrijeti.
E pa ja onda neću pisat knjigu, odnosno izdati.
Ako i imam nešto napisano neću ju završitii, jer uvijek još mogu nešto dodati.
Tako u mojoj knjizi još uvijek stoji zarez, i to doslovno.

O čemu uopće možemo pisati u slučaju da pišemo knjigu?
Pa valjda možemo pisat o bilo čemu.

Vidim da postoje knjige koje ti nešto objašnjavaju, filozofske psihološke.
Ima puno onih koji pišu o onome :"možeš ako misliš da možeš" i slično.Takvih baš ima, al to mi je onak, može to svatko pisati.
Ima dosta i autobiografskih, al tko piše autobiografske-mislim da onaj tko piše takve mora imat neki rezultat iza sebe, ili skandal,aferu, traumu. Poželjno je da bude sexa,skandala, nečega da se zgražamo, začudimo, uplašimo ili iznanadimo.

Al ne može puno ljudi pisat autobiografiju ako nisu po nečemu otprije poznati.
Ako si Petar Perić i običan si čovjek, pa tko će tu knjigu pročitati,pa koga to zanima, a knjiga ustvari može biti jako dobra.
Jedino da pišeš, pa ubaciš svako malo fotku gdje ti je ispala sisa.
Ili da pišeš kako si spavao sa cijelom momčadi ženskog hokeja na travi.

Vidim da u zadnje vrijeme se čita (većinom ženska populacija) knjiga" 50 nijansi sive".Nisam čitao al znam da se očekuje i film uskoro. Tu su te teme o kojima sam pričao, sex, skandal ,iznanađujuće, intrigantno.
Ne znam jel ste čitali?
Ako se bilo tko odluči napisati knjigu, mislim da se iz nje vidi jel nastala radi neke zarade ili iz ljubavi prema pisanju.
To se nekako osjeti.Nije rijetko da netko piše, a ne razmišlja odmah o prodaji, i te knjige su obično dobre.
Da spomenem samo još i one koje su kao i nadjeljni film na tv, onako lagane i za opuštanje, kad ti se neda baš puno umarati.Takvih isto ima puno.

Onda o čemu pisati.Ja bih pisao o nečemu što nema baš puno ,al što je to.
Ne znam jel ima knjiga o lišću, ili o jednom listu, baš knjiga od 100 ili više strana.
Evo mogao bih pisati o listu,ali kao što sam rekao imam potomka, nešto sam sadio i strah me sada napisati knjigu.Možda tamo u ranim 90-tim napišem, kad odlučim da je vrijeme.Ili kad budem poznat po nečemu.

Bi li bila prodavana knjiga koju bi Sanader napisao u zatvoru? Mislim da bi.
O čemu bi pisao Mirko Miočić?Tko zna, on ima previše tema koje zna, pa se nebi mogao ni odlučit.

Ja bi o listu.List može biti jaka tema.I on ima priču, ima svoj život......


Bi li život bio moguć bez drveća a samim time i listova?Tko zna.
Svaki taj list ima svoj život svoju sudbinu.Raste druži se s drugim listovima,ima svoj životni vijek, lagano stari, propada.Svaki od njih može biti sličan ,ali ne i isti.
Neke život mazi, prema nekima je okrutan.Neki su ljepši izvana.Neki ostaju sami, napušteni, zaboravljeni.
Ima ih u svim oblicima i dimenzijama.....pa i bojama...






Ovi još žive, pričaju, još su tu.
...i ovi su još tu, ali sudbina je neizbježna....



Ovaj post je nastao zbog sljedeća tri lista.Potpuno zaboravljena, kao da ih nikada nije bilo.
Kako su živjeli, gdje su sve bili ostat će njihovo, njihova tajna.
Ali ova tri ,kakvu god sudbinu imala ,netko ih je primjetio.
Možda oni to na kraju ne znaju, ali evo tu ste ,netko vas je ugledao, posvetio vam par riječi i zahvalio na svemu dobrome što ste učinili za čovječanstvo.
Prvi je završio na krovu od auta.....


...drugi je završio na podu pošte...


..treći dosta udaljen kilometrima od prva dva....


Evo listovi bar ste završili u postu, možda vas vidi još par ljudi.Znajte da smo vam zahvalni.

Kao dodatak moram ubaciti i Fichin kutak,jer vidim sad popodne u vrtiću da se i prijatelji mog prijatelja bave sličnim temama.

Kutak by Ficho

....list na listu....





Oznake: lišće, knjiga, jesen


- 13:13 - Komentari (13) - Isprintaj - #

04.11.2013., ponedjeljak

Photo shooting

Da se razumijemo, nije ovo lagan posao.
Osim što sam priznati svjetski fotograf i radio sa svim mogućim i nemogućim zvijezdama, ipak ponekad naiđem na nešto novo.
Dobio sam zadatak obaviti shooting sa jednom zvijezdom u usponu.Do sada se nije nikad susrela sa profićem.Vjerojatno je nekad već stajala ispred fotoaparata, ali kad je stigla profesionalna ekipa, malo je trema odradila svoje.
Valjda nas je previše, rasvjeta, silni stativi i sve to skupa.
Počeo sam joj objašnjavat da je to sve normalno, trema je normalna stvar, ali ona mi odgovara da se neće slikati.
Neću ,kaže! Predomislila sam se....





Pokušavao sam je nagovoriti ali uzalud.Neće....


Gle maco, ovaj shooting je netko naručio, ja se ne mogu vratiti bez fotki.Netko je to platio i ja sad moram to odraditi.
Reci što je problem, jel mogu kako pomoći?

"Ne izgledam dobro i ne mogu se slikati, nisam se uredila dovoljno"

Ma izgledaš odlično ,ali dat ću ti malo vremena ako hoćeš, a ja ću za to vrijeme pokušati bar nešto odraditi dok ne budeš spremna.Moram imat bar neke fotke.

Maca se krenula uređivat, a ja u lov na nekoga tko je spreman pozirati.I brzo sam našao nekoga tko se ne boji fotoaparata, a još se i nudio kao zamjena.Ne možeš zamijeniti zvijezdu ,al idemo odraditi i to......





Vidi se da ovaj ima iskustva ,ili se samo voli pravit važan.

Onda maco, hoćemo li? Jesi spremna?

"Daj mi još malo vremena,nisam se još dovoljno uredila"




Ok, al nemam više puno vremena, požuri!
Idem još nekog pronaći ,al onda se vraćam do tebe.

Aj mali ,hoćeš se ti slikat!
Kimne on da hoće!
Aj jednu veselu......


..ok, može ozbiljna...


Evo maco dolazim, imaš dobre prijatelje, zasad su te spasili.
Hoćemo li raditi?

"Može, spremna sam"

Opa, ipak ćemo odraditi taj foto šuting.Ajmo maco....


..daj malo profila....



....daj malo pogleda ,ono znaš....






...slobodno se malo opusti, imamo već dobrih fotki, ti poziraj pa ćemo odabrat najbolje....




..evo vidiš da nije niš strašno...valjda ti je bilo dobro surađivat...daj neki mig ak se slažeš....


Uspješan šuting, a već sam se uplašio da ću se vratit bez odrađenog posla, al profesionalac ostaje profesionalac he he.
Taman smo počeli pospremat opremu, kad ono naša zvijezda prilazi i upita :"hoćemo još koju fotku, mislim zbog pozadine, da nisu sve iste slike?"

Ajde, kad već tak lijepo pitaš, može još par....




............ende.......kraj.....the end......konec..........

Oznake: foto šuting


- 20:21 - Komentari (6) - Isprintaj - #

03.11.2013., nedjelja

Gorko-sladak post

Čim pomislim na broj nula, sjetim se profesora iz matematike i njegovih riječi :"nula je šašav broj"!

Mislim da uistinu i je šašav broj.
Ispada da smo po tim nulama nekad bili "pijani milioneri".
Imali smo puno nula u đepovima.
Puno ljudi je imalo milione dinara, cijelo bogatstvo nula.
Sjećate li se tih nula?Ja sam pronašao te nule......


Nije ovo neki jugo-nostalgični post, jer sam bio klinac tada pa ne mogu argumentirano pričat o tome.
Ali samo ću reći da sam osjetio da su moji roditelji lakše i bolje živjeli nego je sada.
Istina, nije im bilo lagano ,moj otac je često hodao doslovno bos u školu ,nije bilo jesti osim ono što si posadio ,hranio ako si mogao.Pričao mi je otac da je znao i sa starijim bratom mijenjati cipele.Kad bi jedan došao iz škole, dao bi te iste cipele svom bratu, ovaj bi nagurao papira u cipele i krenuo u školu.
Nije bilo svakojakih pogodnosti kao danas ,reći će mnogi.Ali ja kažem da mi ne trebaju te pogodnosti ,sve nam to nametne propaganda ,ako hoćete korporacije i tehologija.Naravno da je sada nezamislivo živjeti bez mobitela, računala i ostaloga. Ali sjetite se kome su upravo pogodovali ti mobiteli.Meni je moj poslodavac odmah kupio mobitel čim su krenuli kod nas ,al ne zato što me volio, nego zato jer je njemu to pogodovalo ,kontrola djelatnika u svakom trenutku.
Dakle ,na stranu sve tehnološke stvari i luksuz,u vrijeme kad su moji roditelji odrastali tada im to nije falilo.Al bilo je siromaštva, i iz tog totalnog siromaštva ipak se uspjelo to što se uspjelo.Roditelji su došli u grad ,zaposlili se ,svake godine se išlo na ljetovanje i to na krajnji jug.
Zato je meni to sve danas gorko ,jer moja generacija ide prema nazad, tone, ne uspinje se kao nekad ljudi.
Dakle zaključujem da je novac, a i ljudski i radnički život ipak vrijedio više.Radilo se, stvaralo se ,lopovi i neradnici nisu bili uzor kao sada.
Evo još malo nula, kad smo s tim i počeli....







Znam da ima ljudi koji se i danas zgražaju ovih vremena,ali ja opisujem to iz svojeg kuta gledanja.
Tada su ljudi koji su radili bili udaljeni od nule, mislim u plusu.

Onda su došla vremena kad smo skroz ostali bez nula.Nema ih ni u tragovima....





Tada još nismo bili svjesni što će se dalje događati ,živjeli smo u euforiji i pljuvali po svemu onome što je bilo ,pljuvali po nulama.Zanos, herojstvo. sreća ,domoljublje,sveopća euforija.
Samo da napomenem, mislim si da sam slučajno imao dovoljno godina da sudjelujem u ratu ,i ako bih preživio sve to ,poznavajući sebe vjerovatno bi obolio od ptsp-a ili bih se zapalio.Suosjećam sa svim ljudima koji su izgubili svoje bližnje, ljudima kojima je teško jer vide za što su se borili i kakvu državu ostavljaju djeci.

Da se vratim na nule,tu smo još uvijek bili oko nule ili možda čak malo iznad,još uvijek smo gladali nulu sa visokog.
Ovi papirići bez nula su bili onak malo neobični, smiješni ,neki čudan papir, al tada je bio rat pa se nije moglo sad mislit na to.
Al barem tu imamo katedralu bez onih skela, jer ja ne pamtim da sam je vidio u živo bez skela na tornju.....


I tako malo po malo ,kad je rat bio gotov ,kad smo se počeli kao oporavljat, kad smo nizali sportske uspjehe, divili se sami sebi, ta nula je polako klizila od nas.Toliko se udaljavala.
Sada bi vjerovatno mnogi od nas rekli :"da sam barem na nuli, to bi bio uspjeh"!
I bio bi uspjeh.Biti na nuli sad je dosta nedostižno.Toliko ispod te nule, koju smo gledali s visoka.
A da ne pričam o onima koji su sada iznad te nule.Ima tih ljudi među nama, poštenih i radišnih.
Ali čini mi se da ih ipak ima najviše na raznim vlastima raznih zemalja.
Tješi me jedino što nismo mi to napravili, nismo mi krivi!Ili ipak jesmo? Jesmo li to mogli spriječiti?
Možda nismo, možda je to osmišljeno i odavno isplanirano na nekim višim razinama izvan naših granica!?

Bilo kako bilo ,prokockalo se zaista puno ,a čini mi se da se još kocka.Jel Hrvatska jedan veliki casino, kockarnica.....



Puno se pokralo, nemam ja ništa od njihovih navodnih kazni zatvora.Ja želim da se počne plijeniti imovina,oduzeti svima koji su uzeli.
Ovaj vanjski dug je zapravo nastao pljačkom naših ljudi našeg novca,država se godinama "uspješno" zadužuje a vraćamo s kamatama, e pa dokle.Počnite konačno plijeniti, uzimati, što se čeka??

I da ne bude sve tako gorko ,kao što sam napisao u naslovu, evo malo slatkog......





Oznake: nula.novac


- 17:36 - Komentari (6) - Isprintaj - #

02.11.2013., subota

Priča 1,2,3


*1*

žena: kad buš popravio onu utičnicu?
muž: budem!

žena: trebalo bi pogledat roletu, opet šteka!
muž: budem!

žena: kaj ne pobrišeš te mrvice od kruha za sobom?
muž : budem!

žena:ak je ovo za oprat ,onda stavi u koš za smeće!
muž: budem!

žena : mogo si malo usisat dok nas nema, ne vidiš da je zmazano!?
muž: budem!

žena: kaj ne uzimaš po redu majice ,nego uzimaš iz sredine?
muž :budem!

žena: mogo si bar namočit suđe ,ak već nisi oprao!
muž: budem!

žena :kad buš se naučio slagat krevet?
muž: budem!

žena: kad buš prestao ostavljat svugdje čačkalice, ili ih pokupio?
muž: budem!

žena :kad buš prestao govoriti budem?kaj ti znači to "budem"?kad?
muž: kad kupim leteći tepih!

žena : kakav sad leteći tepih,o čemu pričaš?
muž: pa leteći tepih, znaš kaj je leteći tepih!

žena: i kaj onda bi ti kao letio ili bio brži? ne kužim!?
muž : pa nebi kupio za sebe, nego bi ga poklonio gazdarici na poslu!

žena : da, i?
muž: i onda bi ja lepo bil u subotu popodne doma i navečer, bum ti sve sad ispričal.

**2**

Dok sam čekal gazdaricu kod frizera sparkal sam se tam na jedino mjesto kaj je bilo prazno.Kak je mjesto za invalide onda sam moral čekat u autu.Bilo mi dosadno pa sam gledal okolo.I baš vidim neki čudan naslov u izlogu.Nisam još takav vidio.....


I jednostavno sam moral ući unutra i videt kakvi su to popravci.
Prvo sam sve pregledal izvana, i sve nekak orijentalno ,neobično.Odma sam se sjetil da to nije slučajno.Baš sam si ovih dana razmišljal kaj bi mogo smislit da ne moram delat popodne i vozit gazdaricu sad na trčanje, pa onda na manikuru, pedikuru i još na kraju kod frizera.Kao da nije dosta kaj sam jutarnji dio odradil kod gazde ,ono standardno kaj već treba.
Gazdarica oće svugde bit, sve stić, nema veze kaj bi ja možda neke drugo radil subotom.
No postoji rješenje.Čim sam videl to orijentalno odma sam dobil ideju i rješenje za svoj problem....





Uđem ja konačno unutra i pozdravim.Dobar dan ,veli mi čovek!
Vidim da imate sve neke orijentalno!
Naravno, gospodine ,pa mi smo orijentalni dućan!
A kakve to imate popravke tepiha ,jel se kvare?
Ne znam gospodine na što točno mislite ,kako jel se kvare?-(i mahne mi čovek rukom onak da dođem bliže njemu)
Ja se približim, a on mi skroz tiho šapne- pričekajte malo.
Niš, ja pričekam.
I taman kad je jedna mušterija napustila dućan ,čovek dođe do mene i veli : e sad mi recite ,što vas točno zanima ,i tko vas je poslao?
Sad pak meni niš jasno - pa nije me niko poslao ,došo sam vidjet jel imate ono kaj meni treba?
Gospodine ,vidim da dosta toga znate ,a imate i šifru koju dogovaramo kad netko želi ono konkretno.
Ne znam ja za nikakvu šifru ,samo me zanima jel imate one leteće tepihe ,kad vidim da imate sve orijentalno?
E gospodine ,vidim ja da vi nećete otkriti tko vas je uputio kod nas ,al nema veze ,bitno da se kužimo i da ste na pravom mjestu.Dođite sa mnom u podrum.
Sad već nisam bil ziher jel bi išo dole ,sjetim se odma priče o kinezima i kineskim dućanima.Al bitno mi je da nabavim taj
tepih za gazdaricu.
Dođemo dole a dole samo jedan stol i dvije stolice ,i neka knjiga.
I di su vam ti tepisi?-pitam ga.
Gospodine, pa zar vam nisu rekli da takve stvari morate naručit pa ne možemo to tu držati.
Sad si opet mislim o čemu on to ,tko bi mi kaj reko ,ja sam samo došo po tepih.
Aha, naručit ,pa dobro da naručim onda.
Kakav ćete?-pita on.
Ma svejedno ,samo da ide, da radi i da nije preskup!
Ok,evo onda ćemo ovaj na akciji,al rok isporuke vam je za tri mjeseca ,dok se napravi-jel to u redu gospodine?
Je ,je u redu je samo nek radi i bude ispravan.A kolko ima garanciju ,mislim jel se kvare i to?
Garancija vam je doživotna gospodine ,za sad nemamo nikakva saznanja o kvarovima, još se nitko nije žalio niti reklamirao da nešto ne valja.
Super ,velim ja (a mislim si ,pa tko još daje doživotnu garanciju ,pa ovaj dućan je pravo otkriće)!
Onda smo se sve dogovorili?-pitam ga ja.
Jesmo.
A recite mi kad sam već tu u ovom orijentu ,vidim da imate kipove i svašta,a jel imate možda i one neke svjetleće kipove ili tepihe?
Za vas gospodine imamo sve-evo pokazat ću vam!
I zbilja ,čovek pokaže i svjetleći tepih....

..i svjetleće kipove....


I veli na kraju čovek : imamo vam i nešto novo na tržištu!
Kaj to?
Imamo vam i isijavajuće kipove.....


***3***

Htio sam vam samo reći da je danas stvarno oko mene sve orijentalno .Prvo se sparkiram kraj orijantalnog dućana sa popravcima ,onda u autu nađem današnje novine i čitam kraj orijantalnog dućana i naletim na sljedeće....



Stvarno je danas sve orijantalno oko mene.
Požurite još sutra i zavirite u svijet orijenta!

Nisam mogao odabrati ni jedan naslov od tri moguća :"budem", "orijent" , "leteći tepih".

žena :jel buš uskoro gotov s kompjuterom ,kad dođeš u krevet?
muž: budem!

Oznake: orijentalno, tepih, popravci tepiha


- 21:16 - Komentari (4) - Isprintaj - #

01.11.2013., petak

Krvavi masakr

Ovo nije post za one slabog želuca.
Ovo nije post za vegetarijance.
Ovo nije post za mlađe od 18.
Ovo nije post za one koji ne podnose krvave scene.


Ovo je post za one koji bi možda htjeli postati vegetarijanci a ne znaju kako.
Tu ima krvavih scena,zato molim sve one koji smatraju da je pametnije odustat sada neka to učine.
Za sve dovoljno hrabre ili lude,htio bih reći da sam postao jednom vegetarijanac kad sam ko klinac prvi put sudjelovao u kolinju.Kad sam vidio kako to ide,malo mi se to sve zgadilo taj dan.
Inače imam malo slabiji želidac,ali čovjek se na sve privikne,tako da ipak nisam vegetarijanac.

Ali jedna stvar mi je odonda ostala ista.Krvavice od tada gledam drugačijim očima.Vidio sam postupak i imam svoje mišljanje o tome.Samo ću reći da mi nisu na popisu omiljenih jela,negdje su mi na kraju.
Isto tako znam da ih netko obožava.Al o ukusima se ne raspravlja.
Sad kad znate o čemu se radi pa još uvijek možete odustat od ovog posta.

Slučajno sam se zatekao na jednom kolinju i moram priznat da ja do sada nisam vidio baš točno ovakav način pravljenja krvavica,ali u svakom kraju valjda rade drugačije.Ja ove stvarno ne volim.

Pa evo malo slikovnih opisa.....
...prvo treba ipak neko meso....



..zatim treba i riža...(kod mene je bio običaj kaša umjesto riže).....


...a sada treba pustit i malo krvi...




..ipak ide i nešto mesa...(da se ne baci,malo se skuha i samelje)..




...dodaju se začini i sve se skupa dobro pomiješa....





...uzme se takozvani top i kreće punjenje....






Dobro,izgleda to malo ljepše kad se malo prokuha i zatim ispeče,ili se spremi u škrinju,ali ipak hvala,nekak nisam baš gladan.
Ja bih rađe ono drugo.
Što drugo?
Pa kobase,to mi je nekak prihvatljivije....



A lijepo sam vam rekao da odustanete na početku, ili vi obožavate krvavice ?

- 21:14 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2013 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Prosinac 2023 (2)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Srpanj 2023 (1)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (3)
Ožujak 2023 (5)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Listopad 2020 (1)
Ožujak 2020 (2)
Listopad 2019 (1)
Travanj 2019 (1)
Lipanj 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (3)
Lipanj 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (4)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (9)
Studeni 2015 (20)
Listopad 2015 (20)
Srpanj 2015 (7)
Siječanj 2015 (9)
Prosinac 2014 (18)
Studeni 2014 (25)
Listopad 2014 (23)
Rujan 2014 (19)
Kolovoz 2014 (19)
Srpanj 2014 (26)
Lipanj 2014 (24)
Svibanj 2014 (26)
Opis bloga
...malo o svemu i puno o ničemu....