20 do asa
03.09.2014., srijeda
Novo vrijeme
|
Obično kažu da kad se priča o vremenu da je to onda kad nemaš niš pametnije. Slažem se, masu puta je tako, a nekad i nije. Valjda znate na što mislim !? Ono kad između nekih šutnji nabadamo nešto o vremenu, kiši, vjetru, magli, hladnoći, vrućini. U nečijem pak društvu ne zucnemo ni slova o vremenskim prilikama. Ovdje nije riječ o ovom vremenu između šutnji, nego o vremenu kao vremenima, promjenama, prolaznosti. Uvijek dolazi neko novo vrijeme. Zamislite samo kako bi bilo mojim generacijama, ali i nekima prije naših, da nismo imali ljeta !? Zamislite da nismo mogli recimo mjesec dana ležati na travi, da se nismo mogli igrati skrivača, rata i svih ostalih igrarija po vani ? Bilo bi nam to vjerovatno veći šok, nego je to ovoj djeci danas. Kiša pada cijelo ljeto, ali djeca nisu toliko zakinuta kao što bi smo mi možda bili. Da li nas to priroda ipak privikava pomalo na promjene, ne neko novo vrijeme !? Da li nas zapravo naše čovječanstvo priprema na sve to, jer vole čačkati po nano-tehnologijama, možda upravljati vremenskim prilikama, ili ipak svako vrijeme nosi svoje vrijeme ili nevrijeme !? Priprema li nas naše čovječanstvo na ono što dolazi !? Možda je ovo prelazno razdoblje za dan kada ćemo biti potpuno nezainteresirani za vrijeme, jer ćemo toliko zaglibiti u čari tehnologija i zauzetosti svim mogućim internetskim, mobitelskim i raznim tehničkim pogodnostima !? Možda je ovo i prelazno razdoblje za dan kada ćemo umjesto hrane stvarno uzimati tablete !? Dobro, možda ne mi, ali djeca naše djece, ili unuci naših unuka. Jer što se tiče i sada te hrane koja se kupuje, vrlo je blizu toga svega. Ionako stalno govore da kupovna rajčica zapravo nije rajčica, samo tako izgleda, da jaje nije jaje, i da piletina nije piletina i da samo liči na nju. Pa zašto ako proizvod nije to što bi trebao biti, nego samo tako izgleda, ne prodaju već te tablete sa okusom piletine, ili sa okusom jabuke, banane ili limuna !? Pa možda zato jer smo sada u tom prelaznom razdoblju i čekamo novo vrijeme. Neki dan govore kako je u staračkom domu jedan striček zaprosio ženu-robota koja je zaposlena kao osoblje u tom domu. I to je prelazno razdoblje za moguće stvaranje veze između čovjeka i robota. Možda će unuci naših unuka biti u braku sa robotom ili kiborgom. Ali može se nabrajati što će biti u budućnosti u nedogled. Možemo se i vraćati u prošlost, ali što imamo od toga ako razmišljamo o budućnosti ili o prošlosti. Pa ništa, samo gubimo dragocjeno vrijeme, jer čini se kako je život uistinu prekratak za to. Najbolje je onda živjeti ovdje i sada. Vjerovatno mi nismo spremni na ono što bi nas čekalo tamo u budućnosti da nas netko tamo prebaci, kao što današnjoj djeci ne bi bilo nimalo zanimljivo biti u prošlosti. Njima bi unatoč možda toplom i predivnom ljetu bio horor, jer nebi imali pametni telefon, ili tablet sa sobom. Dakle, čovjek je biće prilagodbe, polako se privikava na sve. Sklon je šoku ako nešto dođe naglo. Tak da mu ne možeš dati tabletu s okusom piletine, ako je do jučer hranio doma piceke. Ali s vremenom, s generacijama, polako možeš sve. Davno je netko reko : "čovjek je najveća beštija ! Na sve se navikne !". Je li to zaista tako !? Pa sve mi se čini da je. Čini mi se da je čovjek itekako biće navike. Navikneš se da tvoja zemlja gdje živiš ima četiri godišnja doba. Moje dijete se navikava da postoje tri godišnja doba, barem je tako bilo prve četiri godine njegovog života. Nije bilo snjega po zimi, već je padala kiša i za Božić i za Novu Godinu. Možda bi mogao u budućnosti ovako zvučati razgovor djeda i unuka : znaš, dijete drago, nekoć ti je ovdje kod nas postojalo ljeto !? .....a što je to djede ljeto !? ....pa znaš, to ti je bilo razdoblje kada je bilo zaista toplo, ljudi su se skrivali u hladovini od sunca, odlazili na more, kupali se...... Ili bi isto tako moglo biti i za hranu, i za sve ostalo. Jer priroda radi svoje, čovjek radi svoje. Malo po malo sve se nekako mijenja. To su ta vremena, kako volimo reći, neka nova vremena. Evo, ovo je bilo moje prvo ljetovanje, pa da si ga pospremim tu, jer nisam još ništa spremio u banci u vremenski trezor....  Ne, nisam ja ovaj u čamcu, to je moj brat također na ljetovanju. Ja sam ovaj u majčinom trbuhu. Tada se nije pričalo o vremenu, a bome ni o hrani, ni o politici. Nije da se sjećam, ali pričali su mi. Danas se djeca privikavaju na proizvode iz umjetnog uzgoja, možda GMO ili čega već sve ne. Jer kad im ubereš iz vrta rajčicu, oni vele da to ne valja, i da hoće iz dućana. Eto, privikavamo se pomalo na sve i svašta. Zašto bi bilo neobično paliti grijanje u autu u 8. mjesecu !? Pa upalim ujutro ako mi je hladno, mada netko kaže : pa nisam lud, još je ljeto, kakvo grijanje !!? Onda sam ja lud ! Jer palim si tu i tam grijanje i u 8. mjesecu, ili se samo privikavam. I velim ženi neki dan : daj nam izvadi poplun, nekak je zima . A ona veli : pa nije još vrijeme za poplun. I onda se sakrijemo ispod plahte, pa se nekak već zagrijemo. A tam pred jutro uzmemo si još neku deku. Jer nije još vrijeme za poplun, moramo se navikavat da će poplon trebat bez obzira na kalendar. Eto toliko o vremenu, da ne bude predugačko. Jel se vi na kaj navikavate !?? |
